Supostojanje latinske i slavenske jezično-književne prakse nastavilo se i poslije srednjeg vijeka u neprekinutu kontinuitetu do sredine 19. stoljeća, te se s pravom može smatrati jedinim bilingvizmom u povijesti hrvatske kulture koji zaslužuje atribut dugog trajanja. Važna poveznica hrvatskih ranonovovjekovnih regija je i novolatinska književna produkcija koja na sadržajnom, stilskom i žanrovskom planu uvelike slijedi onodobne europske trendove. U istraživačkom fokusu projekta bit će opusi Dubrovčanina Ilije Crijevića (1463–1520) i Senjanina Pavla Rittera Vitezovića (1652–1713), uz koje će se prirediti dvojezično, latinsko-hrvatsko izdanje Četvrte knjige pjesama I. Crijevića i prijevod Vitezovićevih Pjesničkih poslanica. Humanistički je pjesnik Ilija Crijević jedan od najvećih umjetnika riječi u sklopu hrvatskog latinizma, o čemu svjedoči i činjenica da je 1485. u Rimu okrunjen lovorovim vijencem. Međutim, veći je dio njegova opusa do danas ostao neobjavljen i nepreveden. U projektnom kritičkom izdanju latinski će izvornik biti prepjevan, što znači da će se kvantitativni latinski metri transponirati u hrvatski kvalitativni stih, a obuhvatit će 24 pjesme u elegijskim distisima i hendekasilabima koje su posvećene Crijevićevu prijatelju, dubrovačkom patriciju Marinu Nikolinom Boni. U kompozicijskom, sadržajnom i estetskom pogledu ističe se ciklus ljubavnih elegija Flaviji, zahvaljujući kojima je Crijević i stekao pjesničke lovorike. U tipičnoj humanističkoj maniri pjesnik svoju poetiku gradi na zasadama rimskih elegičara, epičara i satiričara i antičke kršćanske poezije, stoga će se posebice istraživati adopcije i adaptacije poetičkih modela u Crijevićevu stvaralaštvu. Druga etapa latinističke dionice predstavit će Vitezovića, najsvestraniju ličnost hrvatske književne kulture 17. i 18. st.: pisao je latinske i hrvatske stihove, politička i povijesna djela, bavio se leksikografijom i pravopisom, sastavljao pučke kalendare, priredio prvi hrvatski heraldički priručnik, radio kao bakrorezac i vodio zagrebačku tiskaru. Pjesničke poslanice vrijedan su dio Vitezovićeve ostavštine jer predstavljaju svojevrstan epistolarno-pjesnički dnevnik autora, te su paradigmatičan primjer slabije proučenoga žanra u hrvatskoj pa i u europskoj novolatinskoj književnosti. Cilj je prijevoda latinskog izvornika i popratnih znanstvenih radova pružiti uvid u strategije samopredstavljanja jednoga od najznačajnijih intelektualaca predmoderne hrvatske povijesti, te ukazati na važnost statusa i funkciju žanra epistole u komunikaciji intelektualnih elita kako u hrvatskim krajevima tako i u širem habsburškom kulturnom krugu na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. U sklopu istraživanja ove projektne dionice, osim dviju knjiga prijevoda, objavit će se 6 znanstvenih radova, održati više edukativnih radionica s ciljem prezentacije latinističke baštine srednjoškolskim učenicima. Također će se organizirati znanstveni kolokvij na kojem će biti predstavljeni prijevodi, istraživanja intelektualnih transfera, komunikacijskih i društvenih rituala, te zacrtati daljnji tijek istraživanja.
U latinističkoj će dionici sudjelovati istraživački poddtim koji čine: Zrinka Blažević, Tomislav Bogdan, Dubravka Dulibić-Paljar, Maciej Falski, Dolores Grmača, Ana Kadović, Violeta Moretti, Divna Mrdeža Antonina, Borna Treska.
U sklopu ove dionice previđene su aktivnosti vezane uz terenska istraživanja (posebice vezana uz istraživanja autografa i rukopisa: Beč, Dubrovnik, Rim, Venecija, Zagreb), znanstveni kolokvij u Zagrebu (lipanj 2021), priprema edukativnih radionica i modela didaktičke i metodičke prilagodbe istraživačkih rezultata, pisanje znanstvenih radova, priprema dvaju izdanja, izlaganja na znanstvenim konferencijama.