Književni povjesničari složni su u tvrdnji da stara kajkavska književnost nije adekvatno vrednovana i integrirana u korpus hrvatske književnosti. U političkim, ideološkim i jezičnim procesima koji su se odvijali od 30-ih godina 19. stoljeća kajkavska je književna kultura ostala na marginama nacionalne književnosti. No čak i kada su standardni jezik, kao i književni kanon utemeljen na štokavskoj dionici, bili u visokom stupnju oblikovani i potvrđeni, kajkavska sastavnica nije postala predmetom sustavna zanimanja. Stoga je namjera ove dionice projekta istražiti dio rukopisnog literarnog kajkavskog korpusa 18. i početka 19. stoljeća, i to ponajprije u svjetlu kulturnih kontakata i transfera, potom Krizmanićev doprinos recepciji Miltonova Izgubljenog raja, te prosvjetiteljskih ideologema kajkavske drame. Dok je za dio korpusa posve sigurno da je riječ o jednosmjernim transferima (iz njemačke ili engleske književnosti u kajkavsku), korpus kajkavske lirike uključuje, osim njemačke sastavnice, i neolatinsku, mađarsku i slovačku, a istraživanja bi mogla pokazati i da je riječ o višesmjernoj cirkulaciji čitavih pjesama ili barem tema i motiva. S obzirom na zanemarenost kajkavske književne kulture, a posebice onih djela koja su ostala u rukopisima (kao što su Eckartshausenove drame i svjetovne lirske pjesmarice), rezultati istraživanja i u ovoj dionici projekta bit će višestruki: prvo, obavit će se temeljni istraživački poslovi (transkripcija teksta, poetički opis); drugo, analizirat će se i interpretirati ideološko-svjetonazorske komponente, kao i načini uspostavljanja književnog polja, i to u kontekstu književnih i kulturnih razmjena na relaciji sjeverna Hrvatska – srednjoeuropske književnosti. Polazna je pretpostavka pritom da su dodiri i veze, katkada jednosmjerni i asimetrični, a katkada obostrani, bili plodotvorni na različitim razinama književnoga teksta, te su oblikovali i kulturu sjeverne Hrvatske tijekom 18. i u prvim desetljećima 19. stoljeća.
U sklopu ove projektne dionice pripremat će se kritičko izdanje rukopisne pjesmarice Horvatske popevke svetske M. Mahanovića, objavit će se 7 znanstvenih radova s 1 tematskim blokom u časopisu Kaj (A2), održati 1 istraživačka (tekstološka) radionica i organizirati projektni znanstveni kolokvij na kojem će se revalorizirati dosadašnji pristupi kajkavskoj književnosti i otvoriti novi smjerovi istraživanja.
Istraživački podtim ove projektne radionice čine Tomislav Bogdan, Davor Dukić, Kristina Grgić, Dolores Grmača, Jasmina Lukec, Lahorka Plejić Poje, Goranka Šutalo, Borna Treska.
U sklopu kajkavske dionice predviđene su aktivnosti vezane uz terenska istraživanja (München, Beč, Zagreb), znanstveni kolokvij u Zagrebu (listopad 2022), pisanje znanstvenih radova, pripremanje kritičkog izdanja Mahanovićeve pjesmarice, tematskog bloka i tekstološke radionice, izlaganja na znanstvenim konferencijama.