Hrvatska predmoderna književnost predstavlja iznimno plodno tlo za proučavanja kulturnih dodira i književne razmjene zahvaljujući svojem specifičnom položaju na sjecištu različitih kulturnih sfera, koji joj je omogućio prihvaćanje i stvaralačku preobrazbu raznovrsnih kulturnih vrednota. Važnost je predložene teme u činjenici da ne postoje sustavno osmišljena proučavanja starije hrvatske književnosti u europskom interkulturnom kontekstu, koja bi obuhvaćala raspon od samih srednjovjekovnih početaka do 40-ih godina 19. st., te da teorija kulturnog transfera dosad nije primjenjivana u istraživanju tog korpusa tekstova. Projekt se neće baviti samo razmjenom književnih tekstova nego će obuhvatiti i posredovanje drugih kulturnih fenomena između kulturnih regija predmoderne hrvatske književnosti i kultura u kontaktu, i to smještajući je istodobno unutar nacionalnoga i nadnacionalnoga konteksta. Temeljni znanstveni doprinos uključuje rekonstrukciju književnih kontakata i razmjene književnih tekstova; tipološke usporedbe razdoblja, književnih pravaca, stilova i žanrova hrvatske književnosti s talijanskom književnosti te s ostalim europskim književnostima, a poglavito srednjoeuropskim i slavenskim; kao i proučavanje specifičnosti nacionalne književnosti s ciljem nadopune znanstvenih spoznaja i stvaranja novih znanja o nedovoljno istraživanim tematskim poljima. Očekivani rezultati uključuju vrednovanje i objavljivanje dosad nekorištene rukopisne građe iz arhiva, publiciranje znanstvenih članaka (uglavnom u uglednim inozemnim časopisima), pripremu kritičkih izdanja, monografiju, edukativne radionice, organizaciju 5 znanstvenih skupova te izlaganja rezultata na domaćim i inozemnim konferencijama. Pri tome će biti obuhvaćen cjelokupni proces transfera teksta od rukopisnih izvorišta i prijevoda do teorijskih interpretacija njegove recepcije, odražavajući time brigu za integralnu kulturnu baštinu.