Ilija Crijević, Pjesme Flaviji / Carmina ad Flaviam, Zagreb, Matica hrvatska, 2021.
»Kako za života nije tiskao svoja pjesnička djela, dubrovački humanist, pjesnik i prozaist Ilija Crijević ostao je nepravedno zanemaren u europskoj književnoj povijesti. Tek 2004. objavio je akademik Darko Novaković najveći dio Crijevićevih stihova u kritičkom izdanju na latinskome jeziku.
U dvojezičnom, latinsko-hrvatskom izdanju Matice hrvatske, u suvremenom i znalačkom prepjevu Zrinke Blažević, prvi put na hrvatskom jeziku objavljuje se Crijevićev ljubavni ciklus pjesama posvećenih Rimljanki Flaviji kako bi se današnjim čitateljima pružio uvid u antologijske stihove dubrovačkoga pjesnika koji se bez sumnje mogu svrstati uz bok najboljim pjesničkim ostvarenjima europskoga humanizma.
Nadahnute izuzetnim pjesničkim ostvarenjima rimskih liričara Propercija, Ovidija, Tibula i Katula, upravo su pjesme Flaviji osigurale pjesničke lovorike Crijeviću.
Knjiga je opremljena dodatkom, biografskom studijom Serafina Marije Crijevića o Iliji Crijeviću u prijevodu Ivane Kalaice i redakciji Bojana Marottija.«
(preuzeto 6. veljače 2022. s https://www.matica.hr/knjige/pjesme-flaviji-carmina-ad-flaviam-1349/)
Pavao Ritter Vitezović, Pjesničke poslanice, Zagreb, Disput, 2022.
Pjesničke poslanice vrijedan su dio ostavštine hrvatskoga polihistora, povjesničara i književnika Pavla Rittera Vitezovića (1652. – 1713.), a predstavljaju svojevrstan autobiografski epistolarno-pjesnički dnevnik toga autora. Riječ je o tekstovima iz nekoliko rukopisnih zbirki koje posvjedočuju različita razdoblja njegova života, počevši od 1676. do, pretpostavlja se, 1680. godine, preko godišta 1862. – 1684. i 1701. – 1703., pa do 1710. – 1712. Iz korpusa od preko četiri stotine epistola, ovom zbirkom prijevoda izdvaja se stotinjak tekstova koji snažno odražavaju Vitezovićeve životne odluke, stavove, preokupacije, brige oko traženja financija za historiografski i književni rad, prijateljstva te književnu i knjižnu razmjenu u kojoj je Vitezović sudjelovao te živo dočaravaju intelektualno i političko okružje njegova vremena.
Vitezovićeve su poslanice prepjevane s latinskoga izvornika, a autorica prepjevâ Zrinka Blažević transponira elegijski latinski distih u hrvatski kvalitativni stih uz pomno pridržavanje pravilâ latinske metrike, ali i nastojanje k očuvanju i što vjernijoj reprodukciji povijesnih, poetičkih i estetskih obilježja djela. Izdanje je priređivačica Violeta Moretti popratila uvodnom studijom, priređivačkim napomenama te bilješkama s objašnjenjima imenâ, pojmova i povijesnih podataka.
(tekst preuzet s internetske stranice izdavača)
Pavao Ritter Vitezović, Lamentatio Segniae / Tužaljka Senja, Pula, Sveučilište Jurja Dobrile, 2023.
Zahvaljujući činjenici da je tijekom cijeloga života bio angažirani intelektualac i pronicljiv komentator suvremenih političkih prilika, senjski pjesnik Pavao Ritter Vitezović (1652. –1713.) ovjekovječio je službu poslanika svojega rodnog grada na ugarskom saboru u Šopronu 1681. godine latinskom elegijom naslovljenom Lamentatio Segniae / Tužaljka Senja.
Neposredni povod za oblikovanje ove Vitezovićeve tužaljke političke su prilike u Senjskoj kapetaniji u drugoj polovici 17. stoljeća. Premda je grad Senj uživao prava i privilegije slobodnog kraljevskoga grada, senjski kapetani, kao predstavnici vojnokrajiške uprave, vršili su sve učestalije zloupotrebe, uključujući i uskraćivanje plaća posadnim vojnicima. To se posebice zaoštrava krajem 1670-ih godina kada senjskim kapetanom postaje karlovački general grof Johann Joseph Herberstein (1633. – 1689.). Zbog toga se iskazni subjekt Vitezovićeve tužaljke, djevica-ratnica Senja, obraća dvojici najviših staleških političkih dužnosnika: novoizabranom ugarskom palatinu Pavlu Esterházyju (1635.–1712.) i hrvatsko-slavonsko-dalmatinskom banu Nikoli III. Erdődyju (1630. – 1693.) s molbom da obnove svoju jurisdikciju nad područjem Senjske kapetanije.
Rukopis-autograf Lamentatio Segniae čuva se u Arhivu HAZU pod signaturom II. a. 65. Pjesma obaseže 394 stiha, uvezana je u knjižicu i, sudeći po neznatnom broju ispravki, riječ je o konačnoj verziji rukopisa pripremljenog za tisak. Pisana je u elegijskim distisima, sadržajno, strukturno i versifikacijski emulirajući žanrovski model ovidijevskih tužaljki i ranonovovjekovnih političkih lamentacija. Latinsko-hrvatsko izdanje Tužaljke Senja sadrži kritički priređen tekst latinskog izvornika i faksimil rukopisnog izvornika. Uspostavljeni latinski tekst prati usporedan hrvatski prepjev s opsežnim bilješkama s objašnjenjima imena, pojmova i povijesnih podataka. Izdanje sadrži i uvodnu studiju u kojoj se rasvjetljavaju povijesni, poetički i estetski dosezi ovog potpuno nepoznatog Vitezovićeva djela te njegovo značenje u okviru autorova pjesničkoga opusa.
